U proljeće 1946. godine naš sugrađanin Slavko Novaković okupio je skupinu mladića, njih dvanaestoricu, te ih „zarazio“ ljubavlju prema zrakoplovstvu. I tako su oni, pod Slavkovim vodstvom, odlučili napraviti jedrilicu „Žaba“, poljskog konstruktora Czerwinskog, za koju je Slavko negdje nabavio nacrte. Nakon prikupljanja alata i materijala, započeli su s radovima, a sitne dijelove skidali su s olupina aviona kojih je bilo mnogo u to vrijeme. U jesen 1946. kostur jedrilice bio je napravljen. Važno je napomenuti da je to bila prva jedrilica koja je nakon rata napravljena u bivšoj državi. Prvi letački dan bio je u nedjelju, 22.12.1946. godine. Polijetalo se iz praćke u obliku slova V, dužine krakova 10 metara, a debljina gume bila je tri centimetra. Nakon četvrtog pokušaja jedrilica je poletjela na visinu od tri metra i prevalila put od tridesetak metara. Sljedećeg dana startali su s brda u blizini aerodroma, te su letovi bili znatno bolji.

1947. godine započinje gradnja hangara na mjestu gdje su kasnije izgrađeni Otpad i Koteks, no vojska je zabranila nastavak radova na toj lokaciji. Nova lokacija je dio današnjeg Dalita, a to je zemljište darovao tadašnji zemljoposjednik. Na toj lokaciji izgrađene su dvije hale dimenzija 10×20 metara, od kojih je jedna bila hangar, a druga upravna zgrada s radionicom i skladištem. Te godine klub dobiva nepresvučenu jedrilicu „Salamandra“, i dvije početničke jedrilice „Vrabac“ iz Zagreba, te vitlo za vuču. Nabavkom vitla započelo je pravo letenje.

Pedesete godine prošloga stoljeća bile su zlatne godine aerokluba koji je u to vrijeme brojio 150 članova. Modelarska sekcija bila je jako razvijena, gradile su se i jedrilice za letenje. Postojala je i padobranska sekcija koja je brojala pedesetak članova, a dvadesetak članova imalo je jedriličarsku licencu. Tih godina iz aerokluba proizlazi poljoprivredna avijacija koja je radila na području PIK Ilove u našoj regiji, a kasnije i na području Afrike. Formiranjem poljoprivredne avijacije počinju letovi aviozapregama, a jedriličarstvo dobiva novi zamah. Tada je registrirana i škola za jedrilice i padobrance, koja je bila jedna od jačih u tadašnjoj FNRJ. Kroz poljoprivrednu školu sposobniji piloti odlazili su u školu za profesionalne poljoprivredne pilote. Tih godina aeroklub od JNA dobiva na korištenje avion, jednomotorni trosjed „Kurir“. Prvenstveno je bio namijenjen trenaži rezervnih pilota JNA, a u manjem obimu korišten je za potrebe aerokluba. Upravitelj zrakoplovne škole i nositelj svih aktvnosti u klubu bio je pilot Kazimir Krokar. Zlatno doba aerokluba završava pogibijom pilota Novakovića 1956. godine. Poslije toga bilo je pokušaja revitalizacije kluba, ali jednostavno dolazi do zamiranja aktivnosti. Do osamdesetih u klubu je aktivna samo aviomodelarska sekcija. Osamdesetih godina dolazi do suradnje s Velikom Goricom u obučavanju jedriličara, no to se brzo ugasilo iz financijskih razloga.

Sredinom osamdesetih zemljište i hangar u vlasništvu aerokluba prodani su Dalitu, a aeroklub se seli na današnju lokaciju.

U prosincu 1994., na inicijativu Gorana Bencea, a uz veliku pomoć Đine Turića, Franje Topića, Ivana Bašića i Ivana Raosa, održava se osnivačka skupština novog aerokluba, jer u starom nije bilo nikakve aktivnosti. 1995. organiziran je veliki aeromiting na kojemu su sudjelovali mnogobrojni piloti iz raznih dijelova Hrvatske. Tom prilikom na aerodromu se okupilo 19 aviona, te mnogobrojni zmajevi i padobranci. Nedugo potom kupljen je prvi motorni zmaj, a otvara se i škola za upravljanje motornim zmajem. Do 1997. godine obučeno je pet pilota koji su dobili verificirane dozvole od Ministarstva pomorstva, prometa i veza.

30. svibnja 1994. održana je zajednička skupština Aerokluba Daruvar i Aerokluba „Ždral“, na kojoj je dogovoreno da se ta dva kluba spoje u jedan, pod  nazivom Aeroklub „Ždral“ Daruvar. U tijeku 1997. i 1998. godine izgrađeni su hangar, kontrolni toranj i prostorije kluba na području aerodroma. Tih godina pokrenut je i tečaj za padobrance, u suradnji s Hrvatskim zrakoplovnim savezom i Aeroklubom Čakovec. Od desetak polaznika, tri mladića i jedna djevojka ostvarili su svoje prve skokove. Teorijska nastava i obuka padobranaca se nastavlja, a predavači su: aviomehaničar Franjo Topić, profesionalni pilot Đino Turić, sportski pilot Goran Bence, i, po potrebi, meteorolozi. Uz redovite aeromitinge održavaju se i padobranski kupovi i 1. juniorsko državno prvenstvo u padobranstvu.

Od bivše uprave Aerokluba Daruvar dobivena je naknada od prodaje zemljišta starog hangara, koja je iskorištena kao učešće za kupnju ultra lake letjelice za potrebe kluba. Nedavno je pokrenuta i paragliding sekcija, koja je jedna od najaktivnijih u klubu. Mnogo je planova za budućnost, i to najviše u radu s mladima kroz modelarsku sekciju. Stoga se nadamo da ćemo dostići, ako ne i prestići, staru slavu kluba koju je imao u svojim počecima.

Download link: Aeroklub – povijest